Ablacija mrežnjače
Nastanak ablacije
Lečenje ablacije mrežnjače
Vitreoretinalna hirurgija u SVETOM VIDU

Ovu vrstu hirurgije rade iskusni evropski hirurzi-profesori, sa više od 25 godina hirurškog iskustva,
što daje najveću sigurnost pacijentu da će ishod hirurgije biti uspešan!

 

Ablacija mrežnjače predstavlja odlubljenje nervnog dela mrežnjače sa fotoreceptorima (čepići i štapići), od njene podloge – retinalnog pigmentnog epitela, uz nakupljanje tečnosti ispod mrežnjače. Pigmentni epitel ima važnu metaboličku i zaštitnu ulogu tako da u slučaju odvajanja mrežnjače od njega dolazi do odumiranja fotoreceptora i gubitka vida. Stanje je AKUTNO i zahteva HITNU hiruršku intervenciju.

SIMPTOMI – bljeskovi, munje, „zavesa“ u delu vidnog polja, pad vida

Tegobe pacijenta koje prethode ablaciji obično su iznenadne pojave „bljeskova“ ili „munja“ u vidnom polju. One označavaju da je došlo do snažnog povlačenja staklastog tela, a neretko i do nastanka jednog ili više defekata na mrežnjači, tzv. ruptura, koje prethode ablaciji. Ukoliko se pacijent u tom momentu javi očnom lekaru, moguće je pregledom otkriti nastanak i mesto rupture i ambulantnom primenom laser baraže oko rupture, sprečiti razvoj ablacije. Ponekad dođe i do zamagljenja vida, usled pucanja krvnog suda, pa se svakako mora proveriti da li je pored krvarenja prisutna i ablacija.

Ukoliko se međutim ablacija već razvila, potrebna je operacija.

Pacijent primeti manju ili veću “zavesu” ili “senku” u vidnom polju, najčešće u njegovom donjem delu, obzirom da se ruptura na mrežnjači obično razvija u gornjem delu mrežnjače, koji se projektuje u obrnutoj slici. Jedan deo pacijenata ne obrati pažnju na prve tegobe i misli da će one „proći same od sebe“, naročito ako je vid na drugom oku dobar. Međutim, ukoliko ablacija nastane na boljem oku, pacijenti brzo postanu svesni ozbiljnosti promena i blagovremeno zatraže pomoć. Ukoliko se odmah ne operiše, ona zahvata i žutu mrlju što ima za posledicu nagli pad vidne oštrine, svodeći se vremenom samo na prepoznavanje svetla i pokreta. Žuta mrlja je najosetljivija i brzo funkcionalno propada, zato što se u tom malom polju od svega 5 mm2 nalazi najveća koncentracija fotoreceptora – čepića, a ishrana mrežnjače, odnosno žute mrlje, prestaje kod njenog odljubljenja. Puna vidna oštrina se može sačuvati samo ako nije došlo do odvajanja žute mrlje i zato se pri pojavi prvih znakova bolesti – „zavese“ mora uraditi HITNA HIRURŠKA INTERVENCIJA, bar u nekoliko dana. Do operacije pacijent mora ležati striktno na leđima, kako bi se sprečilo širenje ablacije prema žutoj mrlji. Ako je već došlo do odvajanja žute mrlje, intervencija se može uraditi u roku od nedelju dana.

Kod dužeg trajanja ablacije, dolazi do nepovratnih degenerativnih promena u mrežnjači, a pre svega u žutoj mrlji, što ima za posledicu slabiju postoperativnu vidnu oštrinu, bez obzira na tehnički uspeh same operacije.

Prema mehanizmu nastanka, najveću grupu čine ablacije nastale kao posledica razvoja defekta na mrežnjači, odnosno rupture. Ruptura na mrežnjači nastaje zbog odlubljenja staklastog tela i sledstvenog povlačenja mrežnjače na mestu jakih pripoja staklastog tela za periferni deo mrežnjače. To se dešava zbog kolapsa staklastog tela, npr. kod kratkovidih osoba ili u procesu starenja, kao i naglog potresa staklastog tela pri povredi oka, ili njegove povećane pokretljivosti i veće fizičke aktivnosti (skakanje, podizanje tereta, skuter…)

Tečnost iz staklastog tela biva povučena kroz rupturu visinom osmotskog pritiska u sudovnjači i progresivno se nakuplja ispod mrežnjače dovodeći do brzog širenja ablacije. Sa druge strane, veliki broj očiju sa rupturom mrežnjače ne razvije ablaciju, jer su u odsustvu jakih pripoja staklastog tela za mrežnjaču, fiziološki procesi u sudovnjači i pigmentnom epitelu dovoljni da održe mrežnjaču na mestu. Rupture mrežnjače kod takvih očiju se otkrivaju slučajno pri očnom pregledu, jer pacijenti nemaju tipične tegobe u vidu „bljeskova“ ili „munja“.

Drugu grupu čine ablacije mrežnjače nastale kao posledica laganog povlačenja mrežnjače zbog prisustva membrana na mrežnjači (trakcione ablacije). Ovo je opis promena u sklopu diabetičnih promena na oku – proliferativna diabetična retinopatija (PDR), ali takođe i kod dužeg trajanja nesaniranih ablacija – PVR proliferativna vitreoretinopatija. Ovakvo „čupanje“ može da postoji u zoni makule i da dovede do simptoma centralnog vida (VMT – vitreomakularna trakcija).

Treću, ređu grupu čine ablacije sa izlivom tečnosti ispod mrežnjače, bez rupture i trakcije, kod npr. tumora unutar oka, upala sudovnjače i urođenih anomalija, i nekih nedovoljno objašnjenih „stresnih stanja“ – serozna ablacija mrežnjače.

Ablacija mrežnjače se leči isključivo hirurškim putem. Cilj lečenja je zatvaranje rupture, koje se postiže izazivanjem priraslica između mrežnjače i sudovnjače lokalnim zamrzavanjem na mestu rupture ili upotrebom lasera. Da bi se to postiglo, ruptura se mora približiti sudovnjači, bilo spolja upotrebom serklaža, plombe i punkcijom nakupljene tečnosti ispod mrežnjače (klasična operacija) ili iznutra, pomoću tamponade gasom. Pre ubacivanja gasa se uklanja staklasto telo.

Ova intervencija se naziva VITREKTOMIJA i sve se više primenjuje u odnosu na klasičnu operaciju plombom i punkcijom. Razlog tome je što se uklanjanjem staklastog tela otklanja i mogućnost nastanka novih ruptura, odnosno ponovne ablacije, kao i to što nakon vitrektomije ne dolazi do promene dužine oka, što nije slučaj kod primene serklaža i plombe.

Kod plićih ablacija i kod mladih osoba, obično se radi ova klasična metoda. U oko 30% slučajeva neophodno je reintervenisati, vitrektomijom.

Vitrektomija je međutim izbor broj 1 kod ablacija nastalih zbog prisustva membrana na mrežnjači, kod dugotrajne ablacije mrežnjače, dijabetesa, traumatskih ablacija, ili kod visoke kratkovidosti. U toku operacije se te tvorevine u celini uklanjaju, čime se omogućava trajno naleganje mrežnjače.

Na mesto staklastog tela ubacuje se gas, kao tamponada, ili silikonsko ulje.

Gas ostaje u oku neko vreme, od 2 do 4 nedelje, i potom se resorbuje. Pacijent se informiše da zbog gasa, neće videti par dana, a potom se po smanjenju gasnog mehura, vid pojavljuje. Prve 2 do 3 nedelje po operaciji treba izbeći veće nadmorske visine od 1000m i let avionom, do resorpcije gasa, zbog mogućnosti skoka očnog pritiska, usled ekspanzije gasa.

Kod komplikovanijih i dužetrajnih ablacija, za tamponadu se koristi silikonsko ulje. Ono ima prednost nad gasom što pacijent odmah vidi nakon operacije i zato se uvek koristi ako je reč o poslednjem oku, višestrukim rupturama, visokomiopnom oku, ali zahteva i dodatnu intervenciju, tj. vađenje silikonskog ulja, približno 2 – 3 meseca nakon prve operacije.

Kod komplikovanih ablacija mrežnjače često dolazi i do ožiljnih procesa, tj. stvaranja novih membrana, čak i nakon potpunog njihovog uklanjanja, što zahteva jednu ili više dodatnih operacija. To se odnosi na uznapredovale, dugotrajne nesanirane procese, diabetične uznapredovale proliferativne promene, traumatske ablacije.

Ovu vrstu hirurgije izvode vrhunski evropski profesori-hirurzi, koji imaju preko 25 godina hirurškog iskustva,
što je garancija pacijentima da će dobiti vrhunsku uslugu.

Specijalna bolnica SVETI VID neguje izuzetno kvalitetnu, savremenu hirurgiju mrežnjače i staklastog tela, u saradnji sa evropskim univerzitetima. Ovde je počela po prvi put u zemlji vitreoretinalna hirurgija sa gasnom tamponadom. Među prvima u svetu počela se odvijati hirurgija malog reza, 25 gauge i 23 gauge, što znači da je i hirurgija zadnjeg segmenta oka postala mikroinciziona sa minimalnim rezom i bez šava, kao i hirurgija prednjeg segmenta. Uz savršenu vizualizaciju tokom operacije moguće je dosegnuti do krajnje periferije očnog dna, što daje uslove za što precizniju i prefinjeniju hirurgiju i kompletno rešavanje situacije na mrežnjači sa dugotrajnim efektom. U ovoj ustanovi posebna pažnja se posvećuje i hirurgiji makule. Malo je centara u svetu koji su do detalja razvili fine tehnike tretmana problema na makuli, sa posebnim osvrtom na pukotinu u makuli (macular hole) i membrane (macular pucker) u predelu makule, koje je odižu i menjaju njenu strukturu, sa posledičnim padom vida i krivljenjem slike. Velike mogućnosti daju nam i novi dijagnostički postupci, kao optička koherentna tomografija (OCT) sa mogućnošću uvida u fine, gotovo histološki date strukture žute mrlje.

U SVETOM VIDU su granice operabilnosti pomerene ka višim mogućnostima uz preciznost hirurške tehnike i izuzetnu opremljenost bolnice savremenom aparaturom najnovije tehnologije.