Jedan od gorućih problema u oftalmologiji za koji do skora u našem okruženju nije postojala mogućnost hirurškog lečenja je ablacija mrežnjače.

Vitreoretinalna ili makularna hirurgija, koja je jedino rešenje za ovaj problem, danas se u Specijalnoj bolnici “Sveti Vid“ radi po najvišim svetskim standardima.

NAJVEĆI svetski eksperti su okupljeni ovde, u timu SVETOG VIDA, na jednom mestu. Brojna priznanja u svetu, od najvećih svetskih autoriteta, uručena su ovoj ustanovi za izvanredna hirurška rešenja.

Šta je mrežnjača?

Mrežnjača oka, a posebno njen glavni deo – makula, zadužena je za jasan centralni vid i razlikovanje detalja. Ona je satkana od nervnih ćelija i vlakana i kao takva je deo nervnog sistema sa sedištem u oku, prijemnik signala odakle se oni šalju u centar za vid „na obradu“.

Ablacija mrežnjače predstavlja odvajanje mrežnjače od svoje podloge (pigmentni epitel), koja je značajna za njenu ishranu i metabolizam.

Ovo vodi u trajni gubitak vida, jer odvajanjem od podloge mrežnjača gubi svoju funkciju i odumire.  Ovaj problem se može rešiti isključivo hirurški.

Znaci koji opominju

Na pojavu ove bolesti ukazuju neki znaci koje pacijent ne sme da zanemari, kao što su „bljeskovi“ u oku, pojačanje „mušica“ i pojava „mrlja“ u vidnom polju. Ukoliko se ovi znaci na vreme uoče i ode na pregled, problem se može sanirati ambulantno, laserom.

Ova intervencija ima za cilj da obezbedi mesto „rupture“,  odnosno pucanja mrežnjače, i na taj način spreči proces odvajanja mrežnjače, koji bi na tom mestu počeo. Kada se pojavi „zavesa“, u delu vidnog polja, mrežnjača je već odvojena i u tom slučaju je potrebna hirurška intervencija.

Ko je u opasnosti?

Ima više tipova ablacija mrežnjače koji se rešavaju različitim hirurškim pristupima. Neka od predisponirajućih stanja, bez obira na tip ablacije, su:

– visoka kratkovidost;

– urođena degeneracija mrežnjače;

– sindromi kod dece (Down i drugi)

– prevremeno rođena deca;

– trauma (ponekad i zaboravljena) trauma, udarac u glavu, i slično;

– Fiziološki proces odvajanja staklastog tela (ablacija vitreusa), koji na mestima jačeg pripoja za mrežnjaču može dovesti do povlačenja (trakcije) i nastanka rupture (cepanja) mrežnjače. Nekada je ta trakcija najjača u području žute mrlje (makule), pa ovaj proces može dovesti do pucanja žute mrlje (macular hole), što se na svu sreću danas hirurški rešava savremenom vitreomakularnom hirurgijom;

– prethodni zapaljenski procesi;

– epiretinalne membrane i trakcija;

– dijabetična retinopatija (pravilnije vitreoretinopatija), zbog opsežnih promena u staklastom telu i mreznjači.

Sve nabrojano spada u problematiku zadnjeg segmenta oka, koja obuhvata široku paletu patologije. Stoga je važno na vreme je prepoznati, upozoriti pacijenta i postaviti pravu dijagnozu. Ponekad zamućenja u vitreusu ne predstavljaju smetnju i mogu se rešiti posebnim laserom (laserska vitreoliza), a ponekad jesu pretnja, pa je potrebna hirurgija.