Ablacija mrežnjače nastaje u nekim stanjima koja su zapravo predispozicija za njen nastanak. Ima više tipova ablacija mrežnjače, pa se i hirurški pristup razlikuje.

Ovde su navedena neka od predisponirajućih stanja, bez obzira na tip ablacije, u osnovi:

  • visoka kratkovidost
  • urođena degeneracija mrežnjače
  • neki sindromi kod dece (Down,…)
  • prevremeno rođena deca
  • trauma, ponekad i zaboravljena trauma, udarac u glavu, i sl.
  • fiziološki  proces odvajanja staklastog tela (ablacija vitreusa), koji na mestima jačeg pripoja za mrežnjaču, može dovesti do povlačenja (trakcija) i nastanka rupture (cepanja) mrežnjače. Nekada je ta trakcija najjača u području žute mrlje (makule), pa ovaj proces može dovesti do pucanja žute mrlje (makular hole), što se na svu sreću danas hirurški rešava savremenom vitreomakularnom hirurgijom
  • prethodni zapaljenski procesi
  • epiretinalne membrane i trakcija
  • diabetična retinopatija (pravilnije vitreoretinopatija, zbog opsežnih promena u staklastom telu i mrežnjači

Ovo je problematika zadnjeg segmenta oka, koja obuhvata siroku paletu patologije. Važno je prepoznati, postaviti pravu dijagnozu i na vreme upozoriti pacijenta. Ponekad zamućenja u vitreusu ne predstavljaju smetnju, i mogu se rešiti posebnim laserom (laserska vitreoliza), a ponekad jesu pretnja, pa je potrebna hirurgija.

Onda kada nastane ablacija, nema drugog rešenja sem hirurškog. U pretećim stanjima trakcije, kao što je vitreomakularna trakcija, epiretinalne membrane, i kod diabetičnih promena, kao i krvarenja u staklastom telu, hirurgiju treba raditi pre nastanka ablacije. Ova hirurgija ima svakako bolji ishod ukoliko se na vreme uradi.

 

Hirurgija kojom se ova stanja saniraju zove se VITREORETINALNA i MAKULARNA HIRURGIJA.

U specijalnoj bolnici Sveti Vid obavlja se na najvišem nivou, sa sjajnim rezultatima.