Visoka kratkovidost kao pretnja za nastanak ablacije mrežnjače je uvek praćena degenerativnim promenama na očnom dnu u smislu istanjenja unutrašnjih omotača – horioretine.

Progresija kratkovidosti se javlja u periodu puberteta, kada zbog intenzivnog rasta oka u dužinu dolazi do istanjenja unutrašnjih omotača oka. U tom periodu se redovno prati i dužina očne jabučice (porast kratkovidosti najčešće nastaje kao posledica rasta oka u dužinu) i u tom slučaju se planira skleroplastika kojom se ojačavaju omotači oka i smanjuje rizik od pojave ablacije retine.

Svako visoko kratkovido oko zahteva detaljan pregled očnog dna sa posebnim osvrtom na periferiju retine, gde se mogu otkriti degenerativne promene koje su pretnja za nastanak ablacije mrežnjače.

Tegobe pacijenta koje prethode ablaciji obično su iznenadne pojave „bljeskova“ ili „munja“ u vidnom polju. One označavaju da je došlo do snažnog povlačenja staklastog tela, a neretko i do nastanka jednog ili više defekata na mrežnjači, tzv. ruptura, koje prethode ablaciji.

Ukoliko se pregledom otkrije ruptura retine neophodan je hitan laserski tretman (laser fotokoagulacija LFC), fokalno oko rupture.

Ukoliko se većim obimom retine otkriju rizične degenerativne promene, a naročito i ako se jave subjektivne smetnje tipa svetlucanja svetlosti na periferiji vidnog polja, planira se preventivni LFC barrage celim obimom periferije.

Na taj način moguće je sprečiti razvoj ablacije mrežnjače. Ponekad dođe i do zamagljenja vida, usled pucanja krvnog suda, pa se svakako mora proveriti da li je pored krvarenja prisutna i ablacija.

U slučaju da je nastala ablacija, ona se leči isključivo hirurškim putem.

Cilj lečenja je zatvaranje rupture, a najsavremenija metoda kojom se to postiže  naziva se vitrektomija i izvodi se u specijalnoj bolnici Sveti Vid na najvišem svetskom nivou.